Lud dan sa sretnim završetkom na pozornici

Posted: Srpanj 24, 2016 in StandUp-BehindTheScenes
Oznake:, ,

Odlučio sam si napraviti rubriku za stand up. Volim pisati, povremeno ne mogu odoliti i otkako nastupam sam često znao po fejsbuku pisati o tome. Sad sam odlučio to prebaciti na blog i početi sa zadnjom pričicom koju objavih na fejsu.

standupEvo je:

Koje ludilo od dana je iza mene. Dakle, ovako: U 11 sati sam krenuo sa Čiova. Plan je bio da oko 12 budem u Primoštenu, na kupanju, pa nekoliko sati kasnije u Šibeniku na razgledavanju i onda navečer u 21h na nastupu u Vodicama. Ovaj nastup mi je bio važan jer sam htio da moji makedonski prijatelji vide. Zato sam i godišnji pomjerio za jedan dan da bih tamo mogao biti.
U 11 sati sam krenuo iz Mastrinke na otoku Čiovu. Zapeo sam u gužvi na mostu za Trogir i u koloni proveo sat i pol. Usput, prehlađen već nekoliko dana. Pri polasku iz apartmana sam primjetio da mi je prednja desna guma ispuhana pa sam na izlasku iz Trogira, negdje oko 12.25 stao kod vulkanizera koji mi je provjerio gumu, napuhao ju i počistio felgu te zamjenio ventil – za svaki slučaj.
Došli smo u Primošten oko 14 sati. U međuvremenu mi je javljeno da gazdarica lokala u Vodicama razmišlja o otkazivanju showa zbog najavljenog nevremena, a bar je na otvorenom. Skovao sam plan B i izmolio Marinu Orsag da u slučaju otkazivanja nastupa u Vodicama, nastupim u Zagrebu, u Studiju Smijeha na zatvaranju sezone.
Stigavši u Šibenik spustio sam se u centar tražeći parking, ali sam samo uspio izgubiti živce. Na kraju sam stao kraj malog parkinga u drugoj zoni, čekajući da se netko makne i pustivši prijatelje iz Makedonije u razgledanje grada. Onda mi je stigla vijest da je show u Vodicama definitivno otkazan, a k tome da je nevrijeme uzrokovalo zatvaranje kako autoceste A1, tako i državne ceste kojom bi zaobišao zatvoreni dio Dalmatine. Postalo je upitno mogu li stići u Zagreb na nastup ako krenem u 18 sati iz Šibenika. Požurio sam pronaći prijatelje u Šibeniku pa sam ih pričekao u obližnjem kafiću. Oni su pristali skratiti obilazak pa smo mogli krenuti oko 17.20h.
Na izlasku iz kafića sam laktom razbio čašu jer sam cijelo vrijeme provjeravao paralelno HAK-ovu aplikaciju i google maps planirajući putovanje preko Benkovca i Gračaca do Zagreba i pokušavajući izračunati koliko to traje i kad bi mogao biti u Studiju smijeha. Hodajući do auta sam zvao HAK i nakon 15 minuta čekanja do dobivanja operatera javila mi se ljubazna operaterka koja je saslušala gdje sam i kuda želim putovati te mi je rekla samo jednu rečenicu, vrlo ozbiljnim tonom: IDITE NA KNIN!
Pri izlasku s parkinga u Šibeniku sam malo lupio u auto parkiran nepropisno iza mene, ali nije nastala šteta. Lupio sam jer su se vozač i vozačica koji su čekali parking svađali i gurali oko mog mjesta koje je bilo u postupku oslobađanja.
Otišli smo na Knin. I prošli Knin bez većeih problema. Istina, susputnicima je bilo malo neudobno, s obzirom da je auto bio natrpan koferima, vrećicama, putnim torbama i ležaljkama pa su svi osim vozača, mene, boravili u skučenom prostoru.
Malo prije Gračaca je suputnici na zadnjem sjedalu pozlilo od zavoja pa smo nakratko zaustavili kola da ona malo dođe sebi. Brzo smo krenuli ponovo, samo je sada suputnica kojoj je pozlilo zamjenila mjesta s B, mojom suvozačicom.
Na autocestu A1 smo izašli na izlazu Gornje Ploče. Vrijeme je cijelim putem bilo vjetrovito i kišovito. Prije izlaza smo se skoro sudarili s budalom koja se u zadnji tren odlučila vraćati u rikverc i ići drugim smjerom. Ali smo izbjegli sudar.
B je na zadnjem sjedalu drijemala ispod dvjetri ležaljke.
Navigacija je govorila da imamo još 2 sata do Studija Smijeha u Vlaškoj pa sam uvjeren da mogu i brže poslao SMS da bi prema svim parametrima trebao stići.
Uši su mi cijelo vrijeme bile začepljene, što zbog prehlade, što zbog osvajanja raznih uzbrdica na ruti Šibenik-Knin-Gračac-Gornje Ploče. Suputnik sa zadnjeg sjedala mi je ponudio žvakaću gumu kao sredstvo za otčepljivanje ušiju. Cijelim putem sam tako žvakao gumu. Nedugo po izlasku na autocesti sam čuo da je nešto kvrcnulo u ustima dok sam žvakao. Maloprije sam utvrdio da je to bio zvuk kako mi je puknuo zub.
Uvjeti na autocesti nisu baš bili dobri, ali sam mogao voziti brže nego što mi je navigacija predviđala pa sam bio dobrih nada kako ću stići nastupiti i pokazati prijateljima to što sam im tako žarko želio pokazati.
Nakon što sam prošao Bosiljevo nade su još više proplamsale jer sam primjetio da se iz Rijeke i Istre nije priključilo mnogo vozila autocesti. Kad sam prošao Karlovac, bio sam siguran da stižem, čak sam se nadao da ću stići prije početka drugog bloka i imati vremena k’o čovjek se pripremiti.
Na 45 kilometara od Zagreba se čuo neki čudan zvuk. Čuli smo ga ja i suputnica kojoj je pred Gračacem bilo pozlilo. B je spavala, a suptunik popularno zvani navigator je pratio naše napredovanje na GPS-u. Stigli smo se zapitati “što se to čulo” prije nego je neka nevidljiva sila trgla volan mi iz ruku udesno pri 150 km/h. Naime što? Prednja desna guma je eksplodirala. Da, ona što je bila ispuhana, što ju je vulkanizer u Trogiru potapao i mijenjao joj ventil, za svaki slučaj, te čistio felgu.
Ostao sam sasvim sabran i zadržao kontrolu nad vozilom (za što sam tijekom večeri višekratno pohvaljen od svo troje suputnika) te sam se zaustavio na zaustavnom traku. Bilo je oko 21.15 sati. Izašao sam iz auto, izvukli stvari iz prtljažnika, suputnik navigator je prionuo mijenjanju gume, dok sam ja obukao reflektirajući prsluk i postavio trokut i zvao HAK. Suputnik je preuzeo šarafanje gume, dok sam ja uspješno aplicirao dizalicu na auto. Istovremeno, poslao beznadan SMS u Studio smijeha s viješću da mi je pukla guma i da planiraju show bez mene. Na kraju ću, nakon svega, nakon prilagođavanja godišnjeg, idenja ZA KNIN, nakon omanjeg sudara, razbijene čaše, nakon svih zala i nevolja, zbog gume koju sam taj dan provjeravao kod vulkanizera ostati bez prilike da nastupim pred prijateljima…
Zamijenili smo gumu, došao je HAK i potvrdio naš posao, ali rezervna guma je imala napisano da se s njome smije najbrže voziti 80 km/h. Vozio sam 80 km/h. I dalje u zelenom reflektirajućem prsluku. Nakon što smo prošli Lučko, zamolio sam B, koja je ponovo zauzela suvozačko mjesto, da napiše SMS za Studijo Smijeha u kojem govori da smo u Lučkom i da mogu biti u Vlaškoj za 20 minuta te da mi sačuvaju 10 minuta na pozornici ako Boga znaju.
Stigli smo u Studijo za 19 minuta. Bilo je 22.38 sati. Ja sam izletio iz auta tako da sam zaboravio skinuti reflektirajući prsluk, ali me B na vrijem podsjetila pa nisam u njemu ušao u Studijo. Kad sam ušao nisam bio siguran je li sve završilo ili još stignem popeti se. Rekli su mi da stignem i da budem kratko gore jer je publika već umorna te su se narugali reflektirajućem prsluku koji sam nosio u ruci. Jelena Mandarić je bila na pozornici kako bi ispunila vrijeme do mog dolaska i hvala joj na tome.
Popeo sam se nikada opušteniji. Kažu mi prijatelji da im se svidio nastup. Da su se od srca nasmijali. Mene je jedino mučilo to što su mi uši bile začepljene pa sam nekoliko puta pomislio da mikrofon ne radi jer se nisam čuo.
Eto, lud dan. Sutra (danas) idem vulkanizeru, a u ponedjeljak zubaru. Poželiti mi sreću.

P. S. Prošlo je više od tjedan dana otkako sam ovo napisao. U međuvremenu sam kupio novu gumu i trenutno tražim kako kupiti odgovarajuću ratkapu. Bio sam i kod zubara – zub je pukao čisto po pola i nije mu bilo spasa. Izvadili su ga i još uvijek pijem antibiotike i tablete protiv bolova zbog njega.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s