Posts Tagged ‘spoznaja’

 

U zadnje vrijeme puno gledam Simona Sineka. I da, puno je tu patetike, manje u sadržaju, više u formi, u stilu. Ali ako moj cinični mozak može, može i tvoj to zanemariti i poslušati što čovjek ima za reći. I brzo skužiš da to bazično pitanje – zašto radiš to što radiš – to pitanje ima smisla. Kao i savjet da se iz tog “zašto?” treba započinjati, da je korisno artikulirati ga i imati na umu. Sinek je fokusiran na poslovne poduhvate, ali primjenjivo je i na sve drugo što radimo u životu.

Ja sam se počeo pitati zašto pokušavam nasmijati ljude, zašto se bavim komedijom. I mislim da sam našao svoj odgovor. Pa ga pokušao ovdje i napisati, jer volim pisati. I ne može standupodgovor biti zato što je dobar osjećaj kad uspiješ nekoga nasmijati. To nije odgovor. To je i dalje pitanje. Zašto je to dobar osjećaj? Što je to tako dobro u smijehu?

Za početak, sjetio sam se da oduvijek radim razliku između nečega što je smiješno i nečega što je duhovito. Smiješno izaziva smijeh i samo smijeh. Duhovito izaziva smijeh, osmijeh, ali i misao. Duhovito je puno duha.


Duhovitim mislima pokušavam spoznati sebe i svijet oko sebi pa drugog čovjeka nagnati da se poistovjeti sa mnom, spozna samog sebe i razmisli o svijetu oko nas. Ja želim komedijom učiti i pozivati druge da uče sa mnom. I to na najugodniji način. Možda zvuči patetična, ali pala mi je na pamet rečenica – ljudi slušaju kroz uši, ali najbolje čuju kroz osmijeh. Je, patetično je, ali nema veze. Nek ostane. Ono što hoću reći je da spoznaja kroz smijeh nije samo najbezbolnija spoznaja, nego je čak i praćena užitkom. Što si vještiji u komediji, to teže teme možeš provući kroz mlin smijeha i pospremiti ih u arhivu. Ali ono što je kod stand up komedije super je da to činiš pred živim ljudima, koji skupa s tobom prolaze kroz to. Kad gledam komičare, ja ih ozbiljno shvaćam. Pratim njihove misli i nerijetko u glavi, dok se smijem nekoj poanti, u glavi mislim “da, da, to je tako”.

Drugi, povezani razlog je strah i eliminacija straha. Smijeh pobjeđuje strah. Uvijek. Svugdje. Svaki strah. Ako mi ne vjeruješ, probaj učiniti sljedeće: Stavi neki horor film koji te plaši i kad krene najstrašniji dio ti se nasmij. Ako ti ne pada ništa smiješno_mg_0931 na pamet, možeš se čak i na silu nasmijati. Čak i lažan smijeh pobjeđuje strah. Probaj.

A strah je neprijatelj svih nas, pojedinačno i kao zajednice. On je uzrok svemu lošem. Iza nasilja se krije strah, iza mržnje se krije strah, iza mentaliteta rulje je on…

Ako malo dublje pogledaš uočit ćeš neki strah u pozadini apsolutno svih zala. Bavim se komedijom da se ne bi bojao u društvu ljudi koji se ne boje.

Smijehom protiv straha, metoda je koja uz sve to ima dugu tradiciju u mojoj obitelji. Kad me je bogati teniski trener u Frankfurtu pregazio svojim mercedsom (priča za neki drugi put), moja sestra me je u hitnoj zajebavala i nasmijavala. Danas znam da je to zato da bi se i ona i ja prestali plašiti. Kad mi je stara bila na kemoterapiji, stari je hodao okolo po kvartu pričao da ima skinheada u kući.

Eto, zato sam komičar. Zato da učim s užitkom i da se ne bojim.    

Oglasi